E,ovako: Rijetko kad u zivotu mi se ostvarilo ono sto sam bas zeljela,ono za cime sam stvarno zudjela.. Ponekad se zapitam..Boze,da li sam ja jedino bice na planeti cije se zelje ne ostvaruju,ciji zivot nema neki poseban smisao?? Znam da zvuci pateticno,ali,evo,naprimjer,ljubav..voljela sam jednu osobu dugo vremena,i sad ga volim,ne mogu zamisliti dan a da ne pomislim na njega…ali,on i ja smo jedno veliko NISTA,nikad nismo ni pokusali da funkcionisemo i najvjerovatnije ni necemo.. Ali ja,jednostavno,ne zelim zivot bez njega,imam osjecaj da bih samo s njim mogla ostvariti onu istinsku srecu,da bi s njim svi moji ideali kojima sam tezila postali djelo.. Pokuavala sam s mnogima,ali nije islo..ne ide ni sad.. Nemam vise snage.. Pocela sam se polako miriti sa sudbinom i krenuti dalje,ostvariti neku prosjecnu vezu i zapoceti zivot daleko od njega,daleko od svega sto me podsjeca na njega… Ali,srce ce uvijek treperiti na spomen njegovog imena,on ce zauvijek ostati posebna osoba u mom zivotu..ona najposebnija.. Svako ima nekog koga voli najvise.. A eto,ja imam njega.. Svako ima nekog koga nema… Ali,sta da se radi?! Dalje se mora.. Zivot to ocekuje od nas.. A mozda se i posreci… Ko zna?!
Nema komentara:
Objavi komentar